„Iskustvo nije ono što se čovjeku događa. To je ono što čovjek čini s onim što mu se događa.“ – Aldous Huxley

Rad u zajednici, sam po sebi, može biti smislen, besmislen ili štetan. Refleksija je ključ za dobivanje značenja i smisla vašeg iskustva u radu za zajednicu. Što je refleksija? Proces u kojem učenici kritički razmišljaju o svojim iskustvima kroz proces društveno korisnog učenja. Razmišljanje se može dogoditi kroz pisanje, govor, slušanje i čitanje o iskustvima DKU. Zašto je razmišljanje važno? Učenje se odvija kroz mješavinu teorije i prakse, misli i djelovanja, promatranja i interakcije. To omogućuje učenicima da uče na temelju iskustava koje su i sami iskusili.

Što bi trebali pisati u dnevniku refleksije?

Evo nekoliko sastojaka koji će se sigurno uklopiti u sjajan dnevnik:

• Dnevnici refleksije bi trebali biti ispunjeni najznačajnijim iskustvima, zvukovima, mirisima, zabrinutostima, uvidima, sumnjama, strahovima i kritičnim pitanjima o problemima, ljudima i, što je najvažnije, vama.
• Iskrenost je najvažniji sastojak uspješnih dnevnika refleksije.
• Dnevnik refleksije nije radni dnevnik zadataka, događaja, vremena i datuma.
• Pišite slobodno. Gramatika / pravopis vas ne treba previše zabrinjavati prilikom pisanja, tek kada dođete do konačnog nacrta.
• Nakon svakog posjeta OCD napišite bilješku u dnevnik. Ako ne možete napisati puni unos, pribilježite nasumično misli i slike pa ih ponovno promotrite dan ili dva kasnije i pokušajte predočiti  u živopisnu verbalnu sliku.

Strukturiranje vašeg pisanja:

• Koristite dnevnik refleksije kao vrijeme za meditaciju o onome što ste vidjeli, osjetili i doživjeli, i razmotrite koji vas aspekti volonterskog iskustva nastavljaju uzbuđivati, uznemiravati, impresionirati ili vas živciraju.
• Nemojte isključivo jednostavno odgovarati na pitanja navedena u nastavku. Koristite pitanja kako bi vaše pisanje bilo fokusirano.
• Završni dnevnik refleksije je potrebno u konačnici urediti radi pravilne gramatike i pravopisa.

Tri razine refleksije:

• Ogledalo (jasan odraz) – Tko sam ja? Koje su moje vrijednosti? Što sam naučio o sebi kroz ovo iskustvo? Imam li više / manje razumijevanja ili empatije nego što sam imao prije volontiranja? Na koji je način (ako je uopće) ovo iskustvo promijenilo vaš osjećaj za sebe, svoje vrijednosti, vaš osjećaj za “zajednicu”, vašu spremnost da služite drugima, i vaše samopouzdanje/samopoštovanje ? Jesu li se promijenile vaše motivacije za volontiranje? Na koji način? Kako je to iskustvo osporilo stereotipe ili predrasude koje ste imali? Jeste li naučili bilo kakve spoznaje, uvide ili osobito snažne lekcije? Hoće li ta iskustva promijeniti način na koji djelujete ili razmišljate u budućnosti? Jeste li dovoljno dali, dovoljno se otvorili, dovoljno brinuli? Kako ste izazvali sebe, svoje ideale, svoje filozofije, svoj koncept života ili način na koji živite?
• Mikroskop (čini malo iskustvo velikim) – Što se dogodilo? Opišite svoje iskustvo. Što biste promijenili u ovoj situaciji da ste bili glavni? Što ste naučili o ljudima ili zajednici? Je li bilo trenutaka neuspjeha, uspjeha, neodlučnosti, sumnje, humora, frustracija, sreće, tuge? Osjećate li da su vaše akcije imale ikakav utjecaj? Što još treba učiniti? Je li to iskustvo u skladu s onim što učite na nastavili ili je kontrast? Kako? Je li vas učenje kroz iskustvo naučilo više, manje ili isto kao klasična nastava? Na koji način?
• Dalekozor (ono što je udaljeno, čini bližim) – Iz vašeg iskustva, jeste li u mogućnosti identificirati bilo koja temeljna ili sveobuhvatna pitanja koja utječu na problem? Što bi se moglo učiniti da se situacija promijeni? Kako će to promijeniti vaše buduće ponašanje / stavove i karijeru? Na koji je način problem/organizacija kojoj služite pod utjecajem onoga što se događa u široj političkoj/društvenoj sferi? Što donosi budućnost? Što može biti učinjeno?