Rezultati istraživanja diljem svijeta ukazuju na mnogobrojne dobiti ove inovacije u nastavnom procesu. Prije svega, ta dobit se odnosi na bolje usvajanje nastavnog sadržaja te sveobuhvatnije stjecanje iskustva studenata za svoju buduću profesiju.

Sveučilišta koja primjenjuju ovu nastavnu metodu iskazuju da imaju višestruke dobiti u različitim segmentima. Prakticirajući društveno korisno učenje u svom nastavnom planu, oni iskazuju odgovornost i osjetljivost za društvene potrebe. Tim pristupom široj društvenoj okolini poboljšava se slika sveučilišta u javnosti, a samim tim slijedi veći interes upisa budućih studenata, kao i veća mogućnost uspjeha u dobivanju sredstava iz državnih proračuna. Promocija sveučilišta na takav način povećava mogućnost profesionalnog priznanja predavača, koji pokazuju veliki angažman za unaprjeđenje kvalitete edukacije kroz direktnu uključenost sveučilišta u potrebe zajednice. 

Iako je velik broj dokaza o učinkovitosti zalaganja u zajednici tijekom studiranja studenata, malo se zna o efektima društveno korisnog učenja, posebice u usporedbi s efektima volontiranja generalno, kao i saznanja o tome koje forme i pristupi DKU-a su najučinkovitiji.

Istraživanja koja pridonose razumijevanju obrazovne vrijednosti služenja u zajednici važna su iz nekoliko razloga. Prvenstveno, obrazovne institucije ne iskazuju dovoljan interes da ulože dodatno vrijeme u edukaciju o DKU, a iste su skeptične oko obrazovne vrijednosti služenja u zajednici. S obzirom na navedeno, studije učinkovitosti bi kroz empirijske dokaze u obrazovnoj vrijednosti ove metode omogućile šire razumijevanje tj. jasniju sliku o tome koje su mnogobrojne dobiti ovog modela učenja. To bi rezultiralo većom spremnošću i zalaganjem institucija u podupiranju implementacije metode društveno korisnog učenja u nastavni plan i proces.

Longitudinalna studija koja se bavila ovom tematikom provedena je pod vodstvom Higher Education Research Instituta u Los Angelesu 2000. godine. Dva osnovna cilja studije bila su (1) istražiti komparativne učinke društveno korisnog učenja i rada za opće dobro na kognitivni i emocionalni razvoj studenata, te (2) unaprijediti razumijevanje kako je učenje poboljšano participiranjem u služenju u zajednici. Odabran je uzorak od 22,236 studenata različitih sveučilišta te uzorak studenata i fakultetskog osoblja uključenih u društveno korisno učenje. Ukupno 30% njih participiralo je u DKU tijekom studiranja dok je 46% sudjelovalo u nekom drugom obliku služenja u zajednici. Preostalih 24% nije participiralo niti u jednom obliku služenja u zajednici. Učinak DKU-a, te rada za opće dobro ocjenjivan je kroz 11 različitih zavisnih mjera: akademski ishodi (tri mjere), vrijednosti (dvije mjere), vodstvo (3 mjere), samoefikasnost, karijerni planovi te planovi sudjelovanja u DKU nakon studiranja. Većina ovih mjera testirana je na studentima prilikom njihovog početka studiranja.

Služenje u zajednici pokazalo je pozitivne efekte na svih 11 mjera: akademske vještine (vještine pisanja, vještine kritičkog razmišljanja), vrijednosti (posvećenost aktivizmu i promocija racionalnog razmišljanja), vodstvo (aktivnosti vođenja, interpersonalne vještine). Pokazalo se također kako participiranje značajno doprinosi dobrobiti povezanoj s radom za opće dobro za sve ishode, osim interpersonalnih vještina, samostalne učinkovitosti i vođenja. Prednosti povezane sa participiranjem u zajednici temeljenim na tečajevima najznačajnije rezultate pokazivali su na mjerama akademskih rezultata, naročito vještina pisanja. Najznačajniji učinak sudjelovanja u DKU bio je na području studentove odluke da nastavi svoj profesionalni put u području pružanja usluga u zajednici.

Colorado State University (CSU), jedan je od nacionalnih vodećih istraživačkih sveučilišta, s dugogodišnjom praksom primjene DKU-a. U priručniku društveno korisnog učenja (Service-Learning Faculty Manual) objašnjena su temeljna načela, praksa i standardi koji uređuju ovu pedagošku metodu podučavanja. Ovaj priručnik opisuje programe i aktivnosti kojima Colorado State University, u suradnji s različitim partnerima u zajednici, pruža mogućnost učenja u kombinaciji s rješavanjem specifičnih potreba zajednice, a da pritom specificira ciljeve učenja.

Anonimne studentske evaluacije pokazale su kako najmanje 80% CSU studenata ističe slijedeće koristi sudjelovanja u aktivnostima društveno korisnog učenja: produbljivanje interesa za predmet, poboljšanje razumijevanja sadržaja kolegija, primjenu vještina i koncepata naučenih u razredu, pozitivan utjecaj na njihove vrijednosti, uvjerenja i stavove te povećanje samopouzdanja. Projekti društveno korisnog učenja omogućuju studentima da razviju alate koji će im omogućiti učinkovito djelovanje u zajednici u kojoj žive i rade, a neke od prednosti su razvoj kritičkog promišljanja i interpersonalnih vještina, angažman studenata u rješavanju problema zajednice na lokalnoj, nacionalnoj i međunacionalnoj razini, uvid u gledišta više dionika, interakcija s različitim populacijama, pružanje iskustva karijere i sl.

S obzirom na slabu reguliranost pitanja civilne misije sveučilišta, u Republici Hrvatskoj istraživanja na temu doprinosa praktične primjene teorijskog znanja nema, ali se ističu rezultati istraživanja provedenog na temu kompetencija studenata pomažućih struka- psihologije, socijalne pedagogije i socijalnog rada (Branica, Huić i Ricijaš, 2010). Skalom percipirane kompetentnosti za psihosocijalni rad, autori su ispitivali osobni doživljaj sudionika koliko uspješno u praksi mogu provoditi specifične aktivnosti, te koliko smatraju da su tijekom studiranja usvojili opće, generičke kompetencije bitne za pomažuću profesiju. Istraživanje je provedenu u razdoblju od lipnja 2007. godine do lipnja 2009. godine na uzorku od 585 studenata, pri čemu su 302 studenta studirala po starom modelu studijskog programa, a 283 studenta prema tzv. bolonjskom modelu. Rezultati istraživanja pokazali su kako se studenti koji su više volontirali u području psihosocijalnog rada osjećaju kompetentnije za budući rad u odnosu na one koji to iskustvo nisu imali, te je percepcija studenata da mogu uspješno raditi konkretne aktivnosti u praksi umjereno povezana s njihovim znanjima i vještinama stečenim na fakultetu, kao i zadovoljstvom studentskom praksom. Uzimajući u obzir studentske samoiskaze i evalucije, neupitno je kako studenti visoko vrednuju bilo koji oblik praktičnog angažmana tijekom studiranja uviđajući njegovu korisnost na sam ishod obrazovnog procesa, što dodatno sugerira na važnost uključivanja društveno korisnog učenja u visokoškolsko obrazovanje.