Posljednjih smo godina sve intenzivnije zaokupljeni problematikom nezaposlenosti, čija je brojka sve veća uz sve manje konkretnih (a prihvaćenih od strane vladajuće grupacije) rješenja za njeno suzbijanje. Pojedinci često bezuspješno pokušavaju pronaći zaposlenje, a faktor koji to dodatno otežava jest i permanentna informacijska i informatička revolucija koju odlikuje zahtijevanje novih znanja i kvaliteta kojima bi se moglo konkurirati na tržištu rada.

Iako je u Republici Hrvatskoj formiran potreban zakonski okvir za poticanje i razvoj volonterstva, možemo zaključiti da ono još nije u dovoljnoj mjeri prihvaćeno u društvu. Ova se konstatacija očituje na način da pojedinci razmišljaju kako je još uvijek isplativije, pa i u nedostatku zaposlenja, sjediti kod kuće ili pak doprinositi brojci sive ekonomije kroz rad na crno, no što svoju mogućnost probitka vide u volontiranju.

Dakako da vrlo važan faktor u svemu navedenome predstavlja nedostatak financijskih sredstava, zbog kojeg građani često razmišljaju sa svojevrsnom distanciranošću prema volonterskom radu, a iz razloga što smatraju da će ih on dovesti do više gubitaka nego koristi. Stoga je potrebno djelovanje čitave zajednice, a posebice organizacija civilnog društva, na edukaciji građana o uspjesima i profesionalnim koristima koje je moguće stjecati ako se uključe u ove vrste aktivnosti.

Naime, uz pravilnu naknadu opravdanih troškova (za put, hranu, smještaj…) volonterskog rada, pojedincima se pruža mogućnost da aktivno iskorištavaju svoje vrijeme, stječući brojna znanja i iskustva na profesionalnom planu koja mogu bitno doprinijeti njihovom uključivanju u tržište rada.

Svakodnevno se susrećemo s problemom, pri potrazi za zaposlenjem, da poslodavci traže već postojeće radno iskustvo. Ako uzmemo u obzir i činjenicu nedostatka radnih mjesta za sve, tada se vrtimo u krug jer je iskustvo kroz postojeći rad (a pogotovo pritom mislimo na mlade naraštaje) gotovo nemoguće steći. I ovdje nastupa važna uloga volonterstva – u stjecanju radnog iskustva, radnih navika i kvaliteta koje će budući poslodavac tražiti.

U ostvarenju ovoga cilja potrebna je i aktivna uloga poslovnog, odnosno profitnog sektora. U postojećem kontekstu poduzeća mogu djelovati na promicanju volonterstva na način da omoguće volonterski rad u djelatnosti kojom se bave, što će polučiti višestruke koristi. S jedne strane, na taj se način potiče građane na rad i u uvjetima kada ne mogu naći posao, a s druge strane time poslovni subjekti sebi stvaraju adekvatno (prije svega praktično) educiran profesionalni kadar od kojeg znaju što mogu očekivati u budućim aktivnostima.

S druge, pak, strane poslovni sektor može pozitivno djelovati na razvoj volonterstva kroz poticanje svojih zaposlenika na uključivanje u različite volonterske aktivnosti; dakle na dobrovoljan angažman svojih zaposlenika u aktivnostima neprofitnih organizacija. U tom se pogledu susrećemo s pojmom korporativnog volonterstva, koje je također iznimno važno kako za poslovni, tako i za civilni sektor.

Izvor:

1. Galović, R., Pravni i sociološki aspekti volontiranja u civilnom sektoru